„Evina unuka“, intimna priča Tamare Vučinić Kahriman
Izložba „Evina unuka“ Tamare Vučinić Kahriman predstavlja 16 slika velikog formata. Postavka u Galeriji Singidunum traje od 5. do 13. februara 2025. godine.
„Moja osobenost je da slike nemaju ime, ali sve su te slike nastale u magičnom procesu pisanja,(još neobjavljenih tekstova), čitanja i zaranjanja u veoma intiman krug samoupoznavanja.
Na emocije , u koje sam zaronila, utjecale su porodične fotografije pronađene poslije 40 godina, rečenice Meše Selimovića i stihovi Davora Sučića. Iluzija je da je sve to nespojivo. Nekoj djeci, bake (i dede) su najvažnija i jedina porodica.
Priča o „mojoj Evi“ je jedna od onih koja vas zauvjek obilježi i samo je trebalo sazrijeti i pretočiti to na platno. Moja Eva, po kojoj se zove izložba, je moja baka, sa kojom sam živjela, a u tom dijelu Sarajeva, stare komšije, me sada ne zovu imenom već Evina unuka… Kada vas nadimak obilježava i nosite ga sa toliko ljubavi, onda se dese ovakve slike. Prva izložba pod tim nazivom je bila u Sarajevu, i to na par stotina metara od mjesta odrastanja, i ova sada u Beogradu od koje me emocije nose zbog milion razloga.
Kroz zaranjanje u najintimnije dijelove moje duše, kada odem u druge dimenzije, razmišljajući i osjećajući svoje pretkinje , dala sam im slobodu da u takvom mom svijetu budu sve što u biti jesu ali nisu smjele ili nisu stigle. Dala sam svojoj Evi, saturnijskoj ženi ,da pokaže svoje krugove, da gleda najbožanskije u nama , dala sam joj (im) svijet ljubavi, obala, zalazaka sunca, slobodu pokreta, mišljenja i djelovanja. I svu raskoš uma.
Svijet u koji uranjam , zbog nedostajanja, spoznaja i ljubavi, daje mi odgovor na najvažnije pitanje , Ko sam ja?
Evina unuka, kod koje se vidi očita prisutnost odsutnosti iz svega što je kao“ stvarni svijet“.
Ona je meni prva ljubav, ja njena poslednja. I zato taj naziv.
Baš kao bakin zagrljaj, miris ljubavi,moj početak, njene priče, zajednički odlasci frizeru i na more, kolači od duše pravljeni, za jednu djevojčicu. Mene.
Čitav jedan svijet, cijeli jedan život, kako žensko srce, željno ljubavi, postaje izvor iste. Za sve prve žene u našem životu. Za one od kojih je sve krenulo. Za nas , koji nastavljamo niz inkluzivnim krugovima“, piše autorka.