Jedan od najlepših beogradskih prostora, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić je otvorio svoja vrata za 23. Bijenale tapiserije od 6. do 15. septembra 2018. godine.  Bijenale tapiserije je jedna od najdugovečnijih i najinventivnijih postavki Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS), koju uspešno skoro pet decenija organizuje Sekcija za tekstil i savremeno odevanje. Svake druge godine na ovoj izložbi svoje najnovije radove predstavljaju umetnici različitih generacija, umetničkih senzibiliteta i autorskih rukopisa.

Na temu „preplitanje“ koje su predložile Sonja Rosić i Slađana Milojević se odazvalo dvadeset umetnika koji su izložili trideset radova. Kao i predhodnih godina, na ovogodišnjoj postavci će ravnopravno biti zastupljene tradicionalna i moderna tapiserija. Uspešan spoj tradicionalnih polazišta tapiserije i drugih disciplina savremene umetnosti kroz inventivni pristup je osnov na kojem se bazira cela postavka i kojom su se rukovodili organizatori izložbe. Stručna javnost i publika koja prati ovu granu primenjene umetnosti će imati jedinstvenu priliku da uživa u raznorodnim eksponatima (skulpture, zidne, podne i prostorne instalacije), različitim tehnikama (klečana, ručni vez, tkanje, pačvork, makrame, digitalna štampa, šivenje…) i materijalima (pamuk, vuna platno, bakarna žica, plastika, staklena mrežica…).

Oblik spirale je od umetnosti Starog veka do današnjih dana ostao intrigantan i inspirativan za sve umetnike. Podnom instalacijom „Spirala” Dara Njegovan-Ilić nas poziva da uđemo u njen vrtlog satkan od uvezanih oslikanih tekstilnih platana. Asamblažom „Ostavljanje traga” u koji je „utkala” svoje uspomene (fotografije, školjke, negativi, dugmići, paunovo pero…) Ivana Tomić nam otkriva deo svoje intimne „priče”. Tokom celog našeg života susrećemo se sa različitim ljudima i sa njima ostvarujemo dobru ili lošu komunikaciju. Drvo života – tapiserija „Weave destiny” Dušice Milošević nam slikovito tumači svu komplikovanost u odnosima među ljudima. Divna Duca Milivojević je savršenom tehničkom izvedbom i preciznim preplitanjem traka različitih boja i širina izvela triptih „Algoritam vremena” sa akcentom na formi savršenog kruga u centralnom delu. Marina Bogdanović nas vodi u podvodnu avanturu istraživanja „Tajni morskih dubina”, a nežne i tanane, treperave plave instalacije („Dijagnoza moždanog sklopa” i „Neuron”) Katarine Ivanović nas uzdižu do nebeskih visina i beskrajnih prostranstava. Makrame tehnikom, ručnim vezom i tkanjem, Vera Marković nas upoznaje sa suptilnim lepotama živog sveta („Fly dragonfly fly” ). Tamara Jelača godinama neguje karakterističan pravac u svom umetničkom izražavanju – crtež u tekstilu, sa akcentom na figuraciji. Tapiserija „Crvena tačka-san svakog umetnika”, urađena kombinovanom tehnikom (vez, akrilik, transfer štampa, mrlje od kafe) predstavlja ženu koja rukom prekriva oči i u čiju tajnu treba da proniknemo. Tehnički izuzetno zahtevna vertikalna, mrežasta, dvobojna ambijentalna instalacija „Ekstenzije” Sonje Rosić je istovremeno dekorativna i na visokom estetskom nivou. Smelo eksperimentišući netipičnim formama za tapiseriju – jastucima, Slađana Milojević je izvela zidnu instalaciju „Kora breze”, a ritmičkim nizanjem i repeticijom neobičnih izduženih sfernih oblika (utkani pamuk i bakarna žica) prostornu skulpturu „Učaurena prošlost”. Apstraktni crtež i prepleti raznobojnih traka u tehnici ručnog veza su zastupljeni u radovima Milene Apostolović („Zanos”, „Raskršće” i „Dođi mi dođi,samo ako smeš”). Maja Gecić radom „Made in / urađeno u” izlazi iz lokalnog okvira i jednostavnom tehnikom (majice iglovane domaćom nepredenom vunom sa natpisima) stvara unikatne i utilitarne suvenire u čijoj izradi je učestvovala i publika na predhodnim postavkama. „Sagom o lopticama” (tri trake od flizelina, ekspresivne u koloritu ispod čijih krajeva se „kotrljaju” teniske loptice), Snežana Pešić Rančić otvara jedno novo kreativno poglavlje u svom stvaralaštvu na polju tapiserije. Arpad Pulai se nizom skulptura pod nazivom „Tekstil gyöker” sa motivima crvenih korala, cvetova, pečuraka i drugog livadskog bilja u kombinovanoj tehnici izrađenih i „zasađenih” u keramičke žardinjere veselo i smelo igrao, pokazavši do kojih dalekih granica može da ode primenjena umetnost.

Dragi gosti iz „Ateljea 61″ i stalni učesnici Bijenala tapiserije su i na ovoj postavci izložili radove u tradicionalnoj klečanoj tehnici, čime su celoj izložbi dali na značaju i doprineli da postavka bude kompaktna, jer su zastupljene i tradicionalne i savremene tehnike izrade tapiserija. Dušanka Botunjac je predstavila Dionisa, Boga plodnosti zemlje, vegetacije i vina u svoj svojoj veličini i lepoti, u savršenom pejzažu sa putirom, vinovom lozom i lavom. Monumentalnom tapiserijom „Almost all of my blues” Ivana Čolić je izuzetno uspešno spojila tradicionalne tehnike izrade i materijale (pamuk, poliester, čunčana tehnika, blok tkanje ) sa modernim motivima pop art-a, koje je smestila u petnaest polja u tri vertikalna niza. Vrlo smela i kreativna tapiserija „Ivy” Ivane Kosanović predstavlja damu koja crtežom i bogatim koloritom asocira na žene koje su na svojim platnima ovekovečili moderni slikari sa početka 20-og veka. Doajen u oblasti tapiserije i svetski priznati umetnik Mateja Rodići svojim radom „Oltar ” potvrđuje teoriju da jedan vrhunski umetnik i talenat ne bledi posle višedecenijskog uspešnog delovanja u sferi umetnosti, već da svežim duhom, stvaralačkom energijom i idejama i dalje stvara remek dela.
Odaziv velikog broja autora, raznorodnost izloženih eksponata, poruke koje putem svojih radova šalju umetnici, nepresušna kreativna stvaralačka energija, ideje i pozitivan duh kojim zrači cela postavka, nesebična angažovanost organizatora nam govori da će ova izložba trajati i narednih godina.

Foto: Galerija Singidunum press
Tekst: Maja Škaljac- Stanošević, istoričar umetnosti