Izložbа „Tradicija kao kriterijum – Vojvodina” u Konaku kneginje Ljubice
Može li tradicija, umesto da bude samo predmet čuvanja i sećanja, postati neiscrpno ishodište novog umetničkog stvaralaštva? Na koje načine nasleđeni motivi, simboli, materijali i veštine, prolazeći kroz ličnu imaginaciju i savremene umetničke postupke, dobijaju nove oblike i značenja?
Ova pitanja u središtu su izložbe „Tradicija kao kriterijum – Vojvodina”, koja će biti svečano otvorena u subotu, 28. novembra 2026. godine, u 18 časova, u Galeriji pod svodovima Konaka kneginje Lјubice, Muzeja grada Beograda, u organizaciji ULUPUDS-a.
Izložba je treća u dugoročnom umetničkom ciklusu „Tradicija kao kriterijum”, nakon izložbi posvećenih Kosovu i Metohiji i Moravskoj Srbiji, i trajaće do kraja decembra 2026. godine.

Okupljajući 26 umetnika i tri teoretičara, pripadnike različitih generacija i stvaralačkih disciplina, izložba otvara širok prostor za promišljanje odnosa tradicije i savremenosti, nasleđenog i novostvorenog, kontinuiteta i preobražaja. Kroz slikarstvo, skulpturu, grafiku, fotografiju, keramiku, tekstil, dizajn, arhitekturu i multimedijalne radove, otkriva se raznovrsnost umetničkih pristupa kulturnom nasleđu Vojvodine.
Za pojedine umetnike polazište su prepoznatljivi motivi, ornamenti i simboli, koji se preoblikuju, stilizuju ili prevode u apstraktni likovni jezik. Drugi svoja istraživanja zasnivaju na svojstvima tradicionalnih materijala, zanatskim veštinama i graditeljskim iskustvima, preispitujući njihove mogućnosti u savremenom stvaralaštvu. Treći nasleđu pristupaju posredno, kroz lična i kolektivna sećanja, asocijacije, konceptualna tumačenja ili eksperimente sa novim materijalima, tehnologijama i medijima. Tako se, između neposrednog oslanjanja na tradicionalne obrasce i slobodne umetničke interpretacije, uspostavlja čitav raspon stvaralačkih mogućnosti.
U tom dijalogu tradicija se ne pojavljuje kao zatvoren sistem oblika i značenja, niti kao uzor koji treba doslovno ponoviti. Ona postaje živo stvaralačko ishodište, podložno preispitivanju, preobražaju i novim čitanjima. NJena trajnost upravo je u sposobnosti da, u susretu sa različitim umetničkim senzibilitetima, iznova podstiče imaginaciju i otvara mogućnosti za nastanak autentičnih umetničkih dela.
Vojvodina se u ovom kontekstu otkriva kao izuzetno slojevit kulturni prostor, oblikovan vekovnim prožimanjem naroda, jezika, običaja, verovanja i umetničkih tradicija. NJeno nasleđe nije predstavljeno kao jedinstven i nepromenljiv obrazac, već kao bogatstvo različitosti, susreta i prožimanja, iz kojeg savremeni umetnik slobodno bira, preispituje i stvara.
Tradicija se ovde prepoznaje kao kriterijum ne onoga što umetnost mora da sačuva, već onoga što iz nje može da stvori. Upravo u toj otvorenosti prema novom leži njena vitalnost — sposobnost da prošlost ne ostane samo predmet pamćenja, već postane aktivni činilac savremenog umetničkog izraza i podsticaj za stvaralaštvo budućnosti.
Foto: ULUPUDS, Ravnica, rad Marka Lađušića
