Slikar i dizajner Jelena Milošević Jovanović: Ne može iz čoveka izaći ono čega tamo nema!
Slikar i dizajner Jelena Milošević Jovanović predstavila se samostalnom „Moji svetovi” u okviru 27. BELEF-a. U Galeriji Studentskog kulturnog centra prikazane su slike malih formata, u kombinovanoj tehnici akrilika i ulja i sa neobičnim dodacima koji slici daju trodimenzionalnost. Nastale su u ciklusima koji su pratili Jelenin emotivan i duhovni život, njen potez je ponekad lagan i širok, a ponekad precizan i minuciozan. Grafizam u njenom stilu potiče od uticaja njenog supruga Zorana Jovanovića Dobrotina, kako ona kaže „njenog mentora”, ali iskričava zrnca peska, nebeska prašina koja pohodi njena platna su njen lični pečat, koji je prenela i na platna svog supruga.
Jelenine slike i predmeti od stakla nalaze se u brojnim kolekcijama širom sveta, među kojima je i princ Albert od Monaka. Ona se krajem prošle godine predstavila beogradskoj publici na retrospektivnoj izložbi u Domu vojske Srbije na kojoj su bili izloženi njeni radovi i njenog supruga, životnog i umetničkog saputnika.
Na naše pitanje koliko je zadovoljna efektima te izložbe Jelena je rekla: „Izložba „Duša od stakla&snaga poteza”, u Velikoj galeriji Doma Vojske u decembru, je obeležila 2017. godinu, po rečima organizatora, a i moj lični život. Bilo je zaista fantastično videti toliki broj ljudi koji su neprestano dolazili, od samog otvaranja, pa do kraja, kada je moralo biti štampano još kataloga i flajera, kada je broj posetilaca premašio 2500 ljudi, i kada sam u tim divnim susretima shvatila, po ko zna koji put, koliko je lepa i topla ljudska duša i potreba za lepim, za estetikom u svakom pogledu! I ovoga puta, svima još jedanputa – hvala! Na izložbi su, kao omaž mom pokojnom suprugu, profesoru slikaru Zoranu Jovanoviću Dobrotinu, pored mojih unikatnih komada stakla, bile i njegove slike, većih formata, u kombinovanoj tehnici akrilika i ulja na platnu”.
„Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova dobra osobina je sama sebi nagrada. Stoga sam ja celoga života razvijanje vedrine u sebi stavljala ispred svih težnji. Nije lako odlaziti, ali sa svakog puta sam se vraćala zrelija, zadovoljnija i bogatija. Pomažući drugima dobro svakog čoveka postajalo je i moje dobro. Našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Polazeći od toga, ja sam stvarala nova prijateljstva, nova kumstva, gde god sam boravila, pravila sam neraskidive mostove, i ostavljala svuda otvorena vrata za ponovne susrete. Svako podneblje ima svoje boje, svoje zvuke i mirise, svoje specificnosti. Divno je „isprazniti svoju šoljicu” što bi rekli zen-budisti, kada zakoračite u novi svet, pustite svim čulima da vam dostave sve informacije, koje vi pohranjujete, čuvate, osluškujete ritmove gradova, ljudi, dozvoljavate im da vam se približe, upoznajete njihovu umetnost, njihov način života i način borbe.”, kaže Jelena, nudeći nam na uvid svoje pohođene i pohranjene svetove.
Na pitanje šta je svrha umetnosti i da li postoji definicija umenosti, Jelena je odgovorila: „Umetnost je neprekidno davanje… Može čovek da se daje bez ljubavi, ali ne može da voli bez davanja! Slikar prepoznaje umetnost. On vidi sjaj u tami i prepoznaje tamu sjaja. Svemu daje boju, emociju, ne može iz čoveka izaći ono čega tamo nema! Proces stvaranja je težak, slikar uvek sumnja, razgolićen u nadanjima, za put dela je potreban veliki um, za put slave je sposobno veliko srce! Umetnost oplemenjuje, nadahnjuje, u posmatraču „čeprka” po lavirintima duše, traži prepoznavanje. U tim trenutcima slikar i posmatrač su sjedinjeni u delu”.
Jelenini svetovi imaju širinu i dubinu, razigranost njenog uma se oslikava na njenim platnima. Njena putovanja, druženja sa drugim kulturama i susreti sa ljudima su njena večita inspiracija. Nebeske visine i morske dubine, a pre svega poniranje u najdublje kutke njene svesti i intime su pred publikom BELEF-a. Na njenim platnima su duhovnici u dubokim molitvama, hramovi u nestajanju, nebeska crkva, antropomorfna bića u potrazi za ljubavlju. U dubokoj zapitanosti čemu težimo i gde idemo, Jelena Milošević Jovanović u fokus stavlja jezgro, kao preteču svega, kao oko svevideće, kao mudrost sveta. Njen vitez na konju se bori protiv aždaha kojima obiluje ovaj svet.
Foto: Rajko Karišić, privatna arhiva